petak,

08.01.2010.

N is playing H-T-G. ;)

Ljudiii. :))

Zahvaljujem na komentiranju postaa, as always, i pridržavanju pravila koji je napisan u boxu. :)
I sad. Back to the column thing. Vidim da vecina vas nisu jedne od tih „sretnica“, al neke su sretno zaljubljene i to mi je fakat drago za cut :)). A decko postaje U POTPUNOSTI savršen tek kad se zaljubis u njega. :)) Enivej, tema mog danasnjeg postica ce biti PRVI KORAK. Aaarrgghh. -.-“

Od davnine su muškarci bili ti koji su bili glava kuće, temelj i korijen. Ok, iako su se žene osamostalile i stekle pravo na sve ono što imaju muškarci, morate priznati da je to i dalje tako. No, vratimo se mi u naše stoljeće i u naše teen godine. Dakle, vidiš prekrasnog dečka koji te pogleda i nasmiješi, i ti onako ženstveno zabaciš kosu, on krene prema tebi i... Produži dalje, bez nekakvog cilja. Zašto? Pa pogledao te. Zašto nije napravio prvi korak? Vidite, to se i ja pitam. Nikad ne radim prvi korak kod nekog tko mi se stvarno sviđa. Jednostavno ne mogu. Inače sam sve osim sramežljiva, no smatram da je dečko taj koji treba prvi prići. To je uvijek tako bilo. I tako sam ja naivno mislila sve do jednog super dragog dečka s kojim sam se prije par mjeseci sprijateljila. Nekako smo došli na temu cura-dečko i ja sam rekla da dečko uvijek treba napraviti prvi korak. Na to se ovaj posprdno osmijehnuo i rekao: „Da, i da se zbrukam kad me odbije?! No way.“ . To me natjeralo da se po prvi put stavim u kožu dečka. Zamislila sam nekog ljepotana kako sjedi i kako vidi neku curu koja mu se sviđa. On joj priđe i časti ju pićem te pita za broj mobitela, a ona ga odbije. Iza njega njegova ekipa prolomi gromoglasan smijeh. Tek sam tad shvatila da ni njima nije lako (ne mogu vjerovati da sam to upravo napisala), koliko to glupo nama zvučalo. Meni isto baš i ne bi bilo lijepo biti odbijena, kao ni njima. Ali ako neće oni, tko će?

Pa sad imate novu zadacu, iako su praznici, muahahahaha. NOT.
Ugl komajte miiii kako je to kod vas (ko radi ili je napravio prvi korak). I kako mu je prošlo.
Oke, ako mi nakon ovog neko napise „Super blog, posjeti moj.“ onda bum ga fakat prijavila jer sam se bzvze mucila, al znam ja da ima onih mojih ko stvarno procitaju post. ;)) i dragi, jedino me VI drzite u uvjerenju da ovo moje iživljavanje na tipkovnici fakat nekom nesto znaci. :DD

Ljubim vas, citamo se! :*

P.S.- za razmjenu linkova sam uvijek! :DD

| Komentari 56|

utorak,

05.01.2010.

now L-O-V-E's just another word I never learned to pronounce (:

Dragi moji... :))

Prvo sve zahvale za to što acctually citate post (ili bar vecina vas). Onda za to što u komentarima prokomentirate o cem sam fakat pisala (ili bar vecina vas). Al sve u svemu sam zadovoljna. :D
Hmm. Mogu vam rec da sam dugo razmisljala o temi danasnjeg posta. Ovo ce samo razumijeti oni koji nemaju decka ili ga imaju pa nisu bas previse zadovoljni ili su ga imali pa su prekinuli. Ugl, za one koje imaju savršenog dečka imam samo jednu rijec; SRETNICE. :)) Teško je nać savršenog dečka. Ali je lijepo da ga imaš i da ti je toliko lijepo da i ti i on zaboravite na sve mane i predrasude vezane jedne uz drugo i jednostavno budete I*N--L*O*V*E :DD.

Ugl tema mog danasnjeg posta ce biti ljubav i pronalazak onog pravog. Znam da sam jos definitivno premlada za pisanjem neceg takvog, ali onaj pravi ne mora biti „THE-ONE“. On mora biti samo netko tko je tu kad ti je i najteže i najljepše. Kad iskrižamo sve ono „mora biti zgodan, mora biti frajer, mora ovo, mora ono“, i kad popis ostane prazan shvatimo da je sreća u ljubavi zapravo kad imaš NEKOG ko te voli i cijeni bez obzira dal si danas raščupana, ne našminkana, uplakana, mrzovoljna... Nekog tko je spreman na sve tvoje ispade bijesa, tuge i svakojakih drugih emocija. E sad... Lakše je nać dečka koji će sve ono prethodno MORA pozitivno ispuniti nego nekog s ovim naizgled jednostavnim uvjetom. Zato je najbolje zaboraviti na listu (jer sam sigurna da ju svaka cura ima, bar jedan uvjet, ako ne onda... hmm... hehe) i krenuti za nekim tko će vas jednim pogledom učiniti sretnim, koliko god to nemoguće zvučalo...

Evo, nes sam nabrzaka napisala o ljubavi i pronalasku kako ga ja zovem „onaj-zbog-kojeg-se-smiješ“. Sad stvarno idem, jer sam preduboko ušla u „the world of love“ i bojim se da ce mi se svidjeti i da necu moc izac. ;))
Ljubim vas sveee i nastavite biti tako dobri čitači i komentiraaajte POST, molim, kao sto vas je velika vecina prosli! :P
:**

| Komentari 25|

nedjelja,

03.01.2010.

Oke. Prvi post. Get ready.

Prvo da vam svima cestitam 2o1o. godinu! :))
Nadam se da ste se dobro zabavili na dočeku.
I sad mene ljudi pitaju koje su mi zelje za novu nam došlu godinu...
Umjesto da im nabrajam sve nemoguce stvari koje mi, naravno, jako trebaju ja jednostavno i pomalo tajnovito odgovaram; Imam jednu želju. Da '1o. bude bolja od 'o9.
I kad mi ljudi više nemaju što za reć, ja njih pitam, a oni ili odgovaraju: "Ma znaš šta, i ja to isto želim." ili ostaju pri onom starom "Zdravlje, sreca, dobre ocjene, LJUBAV, blablabla." .
Kad bolje razmotrim situaciju, ja UOPCE nemam filing da je Bozic proso. Zapravo nemam filing ni da je bio. :S
A tek Nova... Iako je docek bio FAKAT savrsen, i da ga mogu ponovit jos 100000 puta bi. :)
I evo, ja pisem ovaj postic i cudim se kak su dva najznacajnija događaja u godini prošli i kak je vrijeme za otvaranje nove stranice (zapravo u mom slucaju knjige, iako se vrlo vjerojatno pola stvari necu drzati).
To bi bilo to za novu. Drz'te fige da se nes jako zanimljivo dogodi pa da vam ja tu napisem knjigu, ljubim vas i pisite mi vasa misljenja na prethodno spomenutu temu!
:*

| Komentari 24|

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.